Ovaj se prijateljski susret, kao priprema za međuškolsko natjecanje u studenom, odigrao u školi u Vugrovcu, a sudjelovalo je jedanaest Sopničana i jedanaest Vugrovčana. Susret je organizirao tamošnji učitelj povijesti i geografije Damir Obad, voditelj šahovskoga kluba Vurnovec. Odigrano je šest kola – svaki je sudionik odigrao po šest partija, koje su bile organizirane tako da najbolji Sopničanin igra sa šestim Vugrovčaninom, potom s petim pa sa četvrtim, a s najboljim u šestoj partiji. Učitelj Obad izvještavao je o rezultatu poslije svakoga kola što je sudionicima bilo vrlo zanimljivo jer su bili izjednačeni – naši su poveli, ali je razlika tijekom cijelog susreta bila mala. Tako smo otkrili da smo podjednaki u snazi.
Partije su se igrale s vremenskim ograničenjem: svaki je igrač imao pet minuta te je dobivao po tri sekunde za svaki potez – što nije baš puno vremena i traži od igrača brzinu odlučivanja. Bilo je odlučeno da će posljednja partija – između najboljeg Sopničanina i najboljeg Vugrovčanina, biti odigrana zasebno i da će ju gledati svi sudionici.
Cijeli susret odlučen je u 65. partiji u kojoj je naš učenik pobijedio i koja je bila izjednačenih snaga i dramatična.
Tako spektakularna posljedna partija, između dvojice Matija – Jelića iz Vugrovca i Antolića iz Sopnice, nije odlučivala o pobjedniku, ali smo je svi pratili sa zanimanjem. I nju je dobio naš Matej Antolić, daleko najbolji šahist naše škole.
Odigrano je ukupno 66 partija, od čega su naši učenici pobijedili u 34, Vugrovčani u 30 i dvije su bile neriješene. Tako smo zabilježili pobjedu u gostima sa 35:31.
Među partijama izdvajamo onu između našeg Lovre Jurkovića i Stjepana Fluke iz Kašine. Lovri je bila ostala samo sekunda, ali je postigao vrijeme brzim potezima i na kraju pobijedio!
Osim povećanja šahovskog iskustva, ovaj nam je susret donio i druge koristi: upoznali smo stara naselja Đurđekovec, Vugrovec i Sesvete. Iz školske zgrade u Vugrovcu pruža se lijep pogled na Sesvetsko Prigorje. U Sesvetama smo posjetili Muzej Prigorja u baroknoj kuriji (vidjevši dvije izložbe) i druge znamenitosti Domjanićevog trga: crkvu, raspelo, kuću Weinberger i spomenik antifašistima.
Napisao: učitelj geografije Marijan Biruš