Budući da smo ove godine dobili učenika koji nam se doselio iz Sjeverne Makedonije, posljednjeg sata geografije 1. polugodišta napravili smo makedonski domjenak.

Makedonski restoran ,,Sveti Nikola“ u Zagrebu (čiji je dan, po starom (julijanskom) kalendaru bio dan ranije) častio nas je pastrmajlijama i zapečenim grahom popularno zvanim ,,gravče na tavče“. Oba su ova jela simboli ove zemlje koja je na daleko poznata po povrću i njegovim prerađevinama, vinu, siru itd.

Pastrma(j)lija je jelo od tijesta, mesa, jaja i sira, a porijeklo joj se veže za grad Štip i njegovu okolicu. Od vrsta graha popularan je tetovac, a priprema zapečenog graha na tetovski način možda je najpopularnija. To nas je podsjetilo na pripravnicu iz ovoga grada koja je kod nas bila prije nekoliko godina.

Pastrmajlije i grah smo dosta brzo pojeli pa je onda Filip pričao o božićnim i novogodišnjim običajima u svojoj prvotnoj domovini, od čega smo najviše pažnje obratili na ,,Staru Novu godinu“, a potom smo malo i zaplesali!