7. svibnja 2025. u 7 sati učenici sedmih razreda u pratnji svojih razrednica, Noemi Ajduković i Gabrijele Dominović, i učiteljice pratiteljice Gabrijele Vojvodić, otputovali su na dvodnevnu terensku nastavu u Istru planirajući posjetiti Višnjan, Poreč, Pulu i Svetvinčenat.
Cilj terenske nastave bio je upoznati učenike s prirodnom, povijesnom i kulturnom baštinom Istre, podizati njihovu kulturnu svijest i razviti pozitivan odnos prema hrvatskoj baštini. Učenicima smo željele omogućiti aktivnije provođenje vremena na terenskoj nastavi s ciljem razvoja zajedništva i suradnje u ostvarivanju zajedničkih ciljeva.
Prva postaja našega puta bila je jama Baredine, geomorfološki spomenik prirode, nastao djelovanjem vode u procesu okršavanja prije otprilike 3 i pol milijuna godina. Učenici su naučili razliku između špilje, koja se pruža horizontalno, i jame, koja se pruža vertikalno. Jama Baredine iznimno je bogata špiljskim ukrasima: stalaktitima, stalagmitima i zavjesama, nastalim dugotrajnim utjecajem vode. Prosječni rast siga u jami procjenjuje se na 1 milimetar u 10 godina. Ukupna dubina jame iznosi 132 metra, no za razgled je dostupno pet dvorana kroz koje se stepenicama spušta do podzemnog jezerca na dubini od 60 metara i njegovog endemskog stanovnika – čovječje ribice.
Po dolasku u Višnjan učenici su razgledali zvjezdarnicu i kupolu glavnog teleskopa, a zatim su smješteni u veliku kupolu u kojoj su pogledali prezentaciju i poslušali predavanje o svemiru, teleskopima, samoj zvjezdarnici i njenoj ulozi u zaštiti Zemlje od potencijalno opasnih nebeskih tijela i objekata. Iznenadilo ih je čuti da je višnjanska zvjezdarnica u samome svjetskom vrhu u praćenju malih tijela Sunčevog sustava i da su glavni teleskop dobili na dar od Italije upravo za svoje zasluge. Nažalost, dan je bio oblačan pa učenici nisu imali priliku teleskopom promatrati sunčeve pjege, tamnija i hladnija područja površine Sunca, i sunčeve baklje, eksplozije u atmosferi Sunca. Naučili su što je dud ili murva, ali nisu mogli probati njegove slatke plodove jer oni dozrijevaju tek u lipnju. Obišli su i obližnje megalite, prvobitni kalendar koji je pratio kretanje nebeskih tijela.
Nakon kraćeg predaha krenuli smo u obilazak Poreča, grada starog gotovo dvije tisuće godina, koji se nalazi u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola, udaljen svega 400 metara. Stari centar grada sačuvao je raspored ulica starorimskog castruma, glavne ulice Dekumanus i Cardo Maximus sačuvane su u izvornom obliku. Sačuvano je i par kuća iz romaničkog razdoblja, kao i nekoliko mletačkih gotičkih palača. Najvažniji je i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća. Zaštićen je kao spomenik svjetske baštine od 1997. godine i jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju, pri čemu se osobito ističu mozaici kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve. Iako je sama zgrada crkve oštećena u potresima, požarima i ratovima, ostali su sačuvani autentični podni mozaici iz 5. stoljeća te fragmenti mozaika iz 3. stoljeća, a osobito su nas se dojmili i mramorni stupovi s raznolikim i raskošno izrađenim kapitelima.
Nakon razgleda čitavog kompleksa krenuli smo prema Puli. Smjestili smo se u Hotelu Pula, a nakon večere slijedio je disko pa smo dan pun događanja završili opuštajući se uz pjesmu i ples.
Drugi dan naše terenske nastave započeli smo u Akvariju Pula, čiji je mediteranski postav smješten u 130 godina staroj utvrdi Verudela, a egzotični postav u obližnjoj bateriji San Giovanni. Postavi su organizirani prema staništima pa su se tako učenici mogli upoznati s ribama i drugim stanovnicima jadranskog, mediteranskog, morskog tropskog, slatkovodnog tropskog, slatkovodnog hladnog i staništa sjevernih mora. Osim edukaciji, Akvarij Pula posvećen je i zaštiti najosjetljivijih i najugroženijih jadranskih vrsta, kao što su morske kornjače, ribe hrskavice, koralji i periske, uz podizanje svijesti javnosti o zaštiti voda i života u vodi.
Nakon obilaska svih akvarija posjetili smo pulsku Arenu, najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Po veličini šesti među rimskim amfiteatrima na svijetu, jedini je čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Arena je geometrijski pravilna građevina u obliku elipse, odnosno policentrične kružnice. Građena je u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća, a za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca dodatno je proširena, a drveni su dijelovi zamijenjeni kamenom te Arena poprima današnji izgled. U nekadašnjem hypogeumu, prostoru ispod borilišta u kojem su nekad bile smještene divlje životinje i gladijatori, danas je postavljena stalna izložba ”Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici” pa su učenici imali prilike vidjeti rekonstrukcije mlinova, tijeskova i posuda za taloženje te amfore koje su služile kao ambalaža za prijevoz ulja i vina. Arena je nekada mogla primiti oko 23 000 gledatelja koji su s tribina pratili cjelodnevne gladijatorske borbe i borbe sa zvijerima. Danas se u njoj održavaju festivali, koncerti i kazališne predstave, a može primiti 5000 gledatelja. Nakon zadivljujućeg Amfiteatra prošetali smo starim središtem grada i vidjeli još neke kulturnopovijesne znamenitosti, kao što su Zlatna vrata, Forum i Augustov hram.
Dva istarska dana zaključili smo posjetom gradiću Svetvinčentu i prekrasnom srednjovjekovnom kaštelu Morosini-Grimani. Interaktivnim putovanjem kroz vrijeme, sudjelujući u brojnim aktivnostima, učenici su upoznali uzbudljivu prošlost Svetvinčenta. Pogledali su prezentaciju i kratak film o povijesti kaštela, okušali se u trci na prstenac, obranili kaštel od napada, vidjeli staro oružje i oklope, a zatim u timovima sudjelovali u „escape room“ igri. Escape Castle Svetvinčenat temelji se na istarskim legendama i povijesnim zapisima, a obuhvaća prostor cijelog kaštela Morosini-Grimani, sve 3 kule, tamnicu, oružarnicu i tron, u kojima igrači moraju proći 7 viteških iskušenja – odanost, hrabrost, vjeru, pravednost, oprez, znanje i upornost – kako bi otkrili tajnu kaštela.
Nakon dva vrlo sadržajna i raznolika dana u Istri, malo nakon 21 sat stigli smo kući pred našu školu u Sesvetskoj Sopnici.
Napisala razrednica 7. a Noemi Ajduković
